U Zvončeku borave zajedno djeca različitih uzrasta, od najmlađih jaslica (1,5 g) do predškolaca (5–6 g), s istim odgajateljima kroz sve godine.
Otprilike polovica skupine ima između 1,5 i 2,5 godine, druga polovica između 3 i 5 godina. Tko god se upiše ima ekipu za igru u svom uzrastu i još više od starije braće i sestara da uči gledajući.
Mlađa djeca oponašaju i uče gledajući stariju: jezik, brigu o sebi, igru. Stariji pri tome učvršćuju vlastito znanje jer ga prenose drugima. Dijete najviše nauči kad ga vodi netko tek nešto naprednije od njega (zona proksimalnog razvojaVygotsky, L. S. (1978). Mind in Society.).
Stariji u skupini razvijaju duboku, gotovo „bratsku" privrženost najmlađima. Sami im prilaze, drže za ruku pri izlasku, dijele igračke, tješe kad netko plače. U toj brizi za mlađe stariji vježbaju prepoznavanje tuđih osjećaja (theory of mind), a mlađima daje povjerenje da je svijet siguran prostor.
Nema „prosjeka" kojem se dijete mora prilagoditi i nema usporedbi tko je u čemu brži. Stariji prirodno preuzimaju ulogu mentora, ne konkurenta. Fokus se prebacuje na vlastiti napredak i radost otkrivanja.
Djeca ostaju u istoj skupini i s istim odgajateljima godinama. Nema stresnih godišnjih prelazaka u nove sobe i nove kolektive. Kontinuitet odnosa je temelj sigurnosti.
Vertikalna skupina prirodnije odražava obiteljsku dinamiku, gdje braća i sestre različitih dobi rastu jedno uz drugo. Mnoga djeca koja kod kuće nemaju braće, ovdje ih pronalaze.
Vygotsky, L. S. (1978). Mind in Society; Montessori, M. (1967). The Absorbent Mind; Lillard, A. S. (2017). Montessori: The Science Behind the Genius; Lillard et al. (2023), meta-analiza Montessori predškolskih programa; Stanford Bing Nursery School (2020), In Support of Mixed-Age Groupings.
I naše iskustvo. Najbolji dokaz je naša skupina: ovako radimo od prvog dana i svaki dan vidimo da funkcionira. Stariji sami priskoče mlađima, a mlađi uče gledajući njih.












Boravak, 4 obroka, aktivnosti i izleti, sve u jednoj mjesečnoj cijeni.